Sve dok me jutro budi, živa sam. Svoja. I neću dozvoliti da se to tek tako menja.Da klonem. Da se predam. Starost donosi mudrost, tišinu, tromost. Još uvek mogu da skočim iz kreveta do prozora da vidim kako sunce izlazi. Da fotografišem njegov smiraj s moje terase. Da ono što sam prećutala godinama sad stavim na papir i kažem celom svetu, jer biću tu dok me jutra bude.
macaue
26.04.2020.
Нема коментара:
Постави коментар